InOptimum

Poštovanje i pažnja prema djetetu

Smatrati dijete samostalnim bićem, poštovati ga i shvaćati ozbiljno, jedna je od pozitivnih karakteristika odgoja. Stav da dijete ne mora tek biti odgojeno da bi postalo čovjek, već da je ono od samoga početka svojeg života ljudsko biće, čovjek u svom punom značenju, jedan je od sigurnih i dobrih temelja kvalitetnog roditeljstva. Roditelji koji svoje dijete smatraju ravnopravnim partnerom u razgovoru, koji se vesele i ozbiljno shvaćaju njegove mudre misli pune iznenađujućih zaključaka, poštuju posebnosti svoga djeteta. Na taj način stvaraju preduvjete za to da se dijete razvije u samostalnu i neovisnu osobu. U trenucima eventualnih sukoba takvi roditelji poručuju djetetu: “To kako se sada ponašaš nije u redu, ali kao osoba ti si meni bio i ostao važan.” Dakle, ako vas ova ili ona osobina našeg djeteta ponekad smeta, pokušajte je uzeti dobronamjerno i s humorom i nikada nemojte o djetetu pred drugima govoriti s podcjenjivanjem. Sami sebi uvijek iznova objasnite da i vi i vaše dijete imate pravo na pogreške. Ako je potrebno i ako smatrate da ste pogriješili, ispričajte se djetetu.

Ako to nikada ne učinimo i ako se uvijek držimo onoga što smo si zamislili, ako ne odstupamo od naših stavova o tome kakvo bi dijete trebalo biti, kako bi se trebalo ponašati i što raditi, mogli bismo upasti u opasnost da počnemo podcjenjivati dijete i da ga počnemo ignorirati. U tom slučaju, ako dođe do eventualnih razlika u razmišljanjima između vas i vašeg djeteta, rijetko ćete biti spremni popustiti i razmotriti dječje stajalište. Umjesto toga, vi nastojite provesti svoje ideje ne razmišljajući pritom što se u tom trenutku zbiva s vašim djetetom. Zbog čega se to događa? Možda ste prepterećeni ili ste možda osoba koja u emocionalno obojenim situacijama ne reagira uvijek promišljeno. Možda vam se čini previše djetinjasto uopće razmatrati dječje argumente. Postaviti granice ne znači kažnjavati dijete, vikati na njega ili prekidati komunikaciju s njim. Na taj način dijete se osjeća poniženim. Djeca koja tek uče izaći nakraj s bijesom i nestrpljivošću, itakako si uzimaju k srcu ako ih još i roditelji odbacuju. Suprotno, djeca trebaju okolinu koja će na pogreške reagirati s razumijevanjem. Često to od roditelja zahtijeva puno snage, strpljenja i sabranosti te spremnosti za slušanje. Ponekad nam to ne uspije, pa se trebamo ispričati djetetu. To ne smije biti shvaćeno kao poniženje, već kao dokaz da poštujemo dijete. Kao roditelji trebali bismo razmisliti o tome u kojim trenucima ( i da li uopće) djetetu dajemo do znanja da je nepoželjno ili da nešto s njim nije u redu. Ta promjena perspektive pomaže nam da osjetimo kako se osjeća dijete. Razmislimo, da li bismo na taj način razgovarali sa svojim najboljim prijateljem ili prijateljicom. Što bismo joj u konkretnom trenutku (npr. kad u nečemu pogriješi) rekli? I razmislimo, trebamo li možda više vremena za sebe? Gdje možemo skupiti snagu kako bismo mogli opuštenije reagirati? Što možemo učiniti da odmah ne planemo? I uvijek imajmo na umu ključne riječi: poštovanje nasuprot procjenjivanju i podcjenjivanju, humor i pažnja nasuprot obeshrabrivanju, opažanje dječjih potreba umjesto vrijeđanja ličnosti djeteta, samorefleksija i vrijeme za sebe, skupljanje snage umjesto neprestanog stresa.

dr. sc. Vladimira Velički

Follow

Najčitanije

• Power reading - moćno čitanje
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Ovladavanje vremenom za učenje
• Power reading seminar - komentari tjedna